Umjesto predgovora
Izložbe Tradicija i suvremenost predstavile su ovih godina različite načine
povezivanja tradicije u mnogostrukosti koncepcija kako od prve pa sve do
ovogodišnje izložbe mladih. Za učenike hrvatskih osnovnih škola pojam tradicijskog
ne postoji kao akademska odrednica nego kao stvarnost vizualnih zakonitosti, moglo
bi se reći kao sastavnica svakodnevnog života, kao svojevrsno kreativno povezivanje
i modeliranje novih oblika osobnih mogućnosti. Za razliku od već održanih izložaba
iz projekta Tradicija i suvremenost, tema ovogodišnje izložbe Gradimo - čuvajući baštinu
i prirodu ima tri uporišne točke: graditeljstvo, okruženje i razvoj sposobnosti
kreativnog mišljenja.
Graditeljstvo obuhvaća narodno graditeljstvo i arhitektonske objekte stilskih razdoblja
antike, romanike, gotike, renesanse, baroka, klasicizma, secesije, moderne, postmoderne
i današnjeg vremena.
Okruženje, tj. sredina, obuhvaća mjesto na kojem se objekt nalazi, ali i društveni
odnos prema građevini u gradu, naselju, selu itd.
Cilj je ovogodišnjeg natječaja i izložbe bio sadržajno povezati graditeljstvo i
okruženje kao skup različitih likovnoproblemskih zadataka s kreativnim sposobnostima mišljenja
i odnosom učenika prema arhitekturi i očuvanju hrvatske prirodne baštine. Cilj je potaknuo
traženje neobičnih rješenja različitih likovnih problema i projiciran iz sadašnjega u
buduće vrijeme, razvijao maštu učenika kojom se može graditi budućnost. Iz toga proizašle
su i zadaće: utvrditi i odrediti koja bitna značenja neka građevina ili građevinski kompleks
ima za prirodno okruženje i za učenike sadašnjeg vremena. Učenici su proveli vizualnu analizu
elemenata arhitekuture tradicionalnih i modernih materijala i usmjerili se na konkretnu
ilustraciju načina gradnje. Uočili su ključne posebnosti na konkretnoj ilustraciji ili na
originalnoj građevini koju su promatrali, skicirali ili snimali na mjestu gdje se nalazi.
Izložba pokazuje kako su svojim crtežima, kolažima, slikama, reljefima i skulpturama
istražili uočene vizualne činjenice: kontraste masa u vanjskim i unutrašnjim prostorima
na primjerima arhitekture različitih razdoblja.
Variranje i rekomponiranje vizualnih i oblikovnih elemenata omogućilo im je kreativno rješavanje
prostornih problema u suglasju s prirodnim okruženjem. U svom su izrazu učenici istakli
potrebu rekonstrukcije svakidašnjice. Kadriranje, redefiniranje, razlaganje, rekonponiranje
dijelova sa značenjem osobnog istraživanja pojedinca zahtijevalo je usklađivanje različitih
zadataka mišljenja. Postignuće svakog učenika ostvarilo se kao osobni pristup u prikazivanju
ideje o graditeljskoj baštini i čuvanju prirode.
Pri tome učenici nisu bili pasivni promatrači već spremni i djelatni u slobodi upravljanja
sobom, u međuzavisnosti osobnih, društvenih i novih oblikovnih spoznaja. Natječaju se
odazvalo 234 osnovnih škola s 3337 dječjih likovnih radova od kojih je Povjerenstvo za
prosudbu odabralo najoriginalnije radove, dodijelilo 10 nagrada i 30 pohvala te diplome
likovnim pedagozima i školama. Članovi povjerenstva čiji su se vrijednosni sudovi temeljili
ne samo na vrijednovanju osjetilnih i spoznajnih obilježja likovnih radova nego i na stupnju
postignuća učenika prihvatili su činjenicu da su crteži, slike i skulpture uz nove medije
jedina mogućnost dječjeg samoostvarivanja i da su kao takvi dio ukupnosti stvaralačke
snage osobnog likovnog izraza.
