Umjesto predgovora
Umjetnost se tradicionalno bavila i još se uvijek bavi značenjima, a ne znanstvenom
istinom. Danas su u školama znanstveni predmeti povlašteni i tako postavljeni kao
paradigma. Međutim, postmoderna je ustvrdila da je koncept značenja utemeljeniji u
ljudskom iskustvu od znanstvene istine. Što znači da je istina sadržana u značenju
te je samo jedan od mnogih oblika značenja, dok je potreba za značenjem osobna i društvena.
Učenje i primjena znanja bitne su sastavnice programa likovne kulture u osnovnim školama.
Potreba da se vizualnim jezikom izraze doživljaji običaja i stvaralački postupci, kao
koncepti značenja oblika i predmeta tradicijskih obrta, omogućuje zadržavanje pozornosti
na biti likovnoga podučavanja. Cilj etnografije proizlazi iz antropologije i likovne
baštine kada je ona utemeljena kao predmet kulture i umjetnosti, a ogleda se u
objašnjavanju značenja ljudskih vrijednosti. Stoga je zadaća likovnog odgoja i obrazovanja
da poput etnografije otkrije bitna značenja putem promatranja onoga što ljudi čine
u društvenom smislu.
Ova izložba upućuje na odgojno-obrazovnu interakciju i potrebu promatranja oblikovnih
vrijednosti djela narodne umjetnosti, u potrazi za značenjem i važnošću obrtnički
izrađenih predmeta. Ona je i pokušaj ili jedan od pokušaja da se omogući razumijevanje
onoga što se zapravo podučava, kako je što nastalo, gdje, kada, zašto, i koje posljedice
ima takvo podučavanje na likovno-odgojnu teoriju i praksu.
Podučavanje ne razvija samo temeljne vještine crtanja, slikanja, modeliranja, već je
usmjereno i na razvojne putove višega stupnja razumijevanja.
Raspon između recepcije oblika obrtničke izrade i oblikovnog koncepta upućuje na
izražajne mogućnosti učenika i njihovo shvaćanje značenja.
Kreativna vizualizacija sadrži razmišljanje oblikom u prostoru. Etnografske se teme
uvode u prostor kao spoznaja. Učitelji su potaknuli probleme situacije kao izvorne
sadržaje u promatranju oblikovnih činjenica i omogućili njihovo uočavanje iz
novog oblikovnog kuta kreiranih problema.
Na primjerima tradicijskih obrta, kao što su tkanje, kožuharstvo, remenarstvo,
pletarstvo, košaraštvo, bačvarstvo te kolarsko, užarski, kovački i tesarski obrt
te graditeljstvo, poticalo se različite oblike dubinskog razumijevanja, vještina
i pristupa u mišljenju, nužnih u uspješnoj primjeni novih sadržaja likovnog izražavanja.
Istraživanje tradicijskih postupaka proizvodnje i namjene izrađenih predmeta
omogućilo je više stupnjeve oblikovnih spoznaja. Ove su spoznaje učenice i učenici
prenijeli u nove stvaralačke situacije i razumijevanje vlastitog oblikovnog govora.
Na taj su način varijacije u likovnom rješavanju problema i u kritičkom mišljenju,
a koje su bile potaknute natječajem potaknute i provedene od strane učenika i učitelja,
imale značajan utjecaj na sve učenje oblikovnog mišljenja u konstruiranju vlastitih značenja.
U poticanju procesa učenja u likovnom odgoju i obrazovanju, a napose u stvaranju,
moramo biti svjesni i potreba variranja načina motivacije u učenju višeg stupnja mišljenja.
Najzanimljiviji radovi odražavaju i nude izazove motivacije koja omogućuje učenicima
da prethodna znanja i iskustva razrade u nove likovne cjeline. Prethodne spoznaje
temeljene na konceptima i primjeni crta, ploha, boja i volumena omogućuju raščlambu
načina na koji je obrtnik uporabio svoje materijale (glinu, konac, kožu, drvo) i kao
izražajno sredstvo. Raspon u shvaćanju predmeta kao proizvoda bogatog značenjima
vježba više stupnjeve oblikovnoga mišljenja. Ovo mišljenje omogućeno je interakcijom
učitelja i učenika, pri čemu se otkrivaju kriteriji prihvatljivosti učeničkih zamisli
u traženju novih odnosa i kombinacija za likovni izražaj. Radovi učenica i učenika
odražavaju kreativnu sintezu i odgovaraju na pitanja o značenju koje pojedini predmet ima.
Ujedno upućuju na vrijednost utrošenog vremena učenika i njegovu raščlambu te redefiniranje.
Najčešće su prisutni poticaji iz područja obrade drva, varirani i redefinirani u obliku,
masi, površini i boji. Poticaji iz područja lončarstva uključuju prostorna rješenja u
crtežu, slici i 3D prostoru. Opančarstvo je zastupljeno kao skulptura u prostoru,
kao pletarstvo i košaraštvo te kao promocija razumijevanja i znanja crtanja.
Vještine općih sposobnosti, stečene u drugim predmetima, omogućile su učenicama
i učenicima otkrivanje novih sposobnosti konceptualizacije u novim prilikama, a što
je omogućilo izvornost razumijevanja cilja vlastita rada, ispitivanje mogućnosti
izvedbe i stalno vrednovanje, jer rezultati rada u likovnom izražavanju obično nisu
predvidivi. Očito je da se interpretacija ne služi samo očitim značenjima, već
obuhvaća i primjenjuje opća značenja.
Ovo zahtijeva brižno preispitivanje prikupljenih podataka i traži osjetljivost
pri rekonstrukciji odnosa učenika i učitelja u potpunu cjelinu likovne kulture
i značenja koja bi ona trebala imati. To proizlazi iz jasnog opažanja i vrijednosti
interesa i izbora učenika te načina na koji se žele predstaviti svojim radom.
Očito je da je natječaj kao drukčiji i neslužbeni program učenike oslobodio od
uobičajenih hijerarhijskih odnosa. Međutim, to je također nezamislivo bez pojačanog
naglaska na samoinicijativnosti i kreativnosti samih učitelja u planiranju,
provođenju i rekonceptualizaciji vlastitih ciljeva.
KATALOG
