Umjesto predgovora
Potreba čovjeka za bajkovitim stara je koliko i strah od neobjašnjivih pojava, koliko i misao o
svijetu koji ga okružuje. Otisak ruke u pećini takova je misao, simbol kojim je čovjek prije
19 000 godina projicirao sebe u budućnost. Tako su do nas doprle priče, elementi različitih
običaja i bajki koji govore o davnom vjerovanju u dublji smisao i poruku o našem postojanju.
Bajkom bi se mogla nazvati pripovijest u kojoj se javlja proturječnost naših spoznaja o
prirodnim zbivanjima, vjerovanje u čuda, protjerivanje demona, borba dobra i zla. Iako sve
takove pripovjesti nazivamo bajkama one u sebi posjeduju moć da oblikovno zahvaćaju u sam život.
Tema ovogodišnjeg likovnog natječaja i izložbe je Između mita i stvarnosti: narodne priče i
običaji, a koja svojom prirodom upućuje na neposrednu vezu između razreda kao stvaralačke
zajednice i motivacije. Pri tome stvaralačka zajednica raspravlja o narodnim običajima i
svetkovinama i pričama maštovitim sadržajima te zajednički ulazi u prostore stvaranja metafora
koje učenici neposredno izražavaju osobnim likovnim govorom crta, ploha, boja i oblika.
Raspon između mitskog i pripovjednog u potpunosti je određen interakcijom učitelja i učenika.
Uz pomoć literarnih i etnografskih tema učenici su istraživali i uočavali transformacijske
mogućnosti običaja i priča, budili udaljene asocijacije i poticaje stvaranja neobičnih
vizualnih ideja. Kreativnom vizualizacijom spajao se izgled vizualnog elementa s metaforičkim
mišljenjem pojedinca i zadanim oblikovnim načelom u novu cjelinu. Tako je moguće uočiti
različite zajedničke cjeline likovno obrađenih tema vezanih uz godišnje ili uz kalendarske
datume a koje su prisutne na ovoj izložbi: Poklade, Jurjevo, Ivanjdan te lokalne tradicije
Sinjske alke i Moreške.
Najčešće su prisutne Priče iz davnine i Šuma Stiborova. Navedene teme ujedinile
su razrede u zajednice razumijevanjem i vjerovanjem pa su različiti načini gledanja naveli
učitelje da zamisle razred ne samo kao cjelinu koja raspravlja i misli već i da uoče učenike,
pojedince, koji uključivanjem u različite oblike raspravljanja stvaraju posve osobna značenja
i dublje razumijevanje života.
Likovna nastava u ovim razredima prožeta je stvaranjem situacija ili prigoda za različite
oblike razgovora koji redovito potiču istraživanje i stvaranje novih ideja te njihovo
obogaćivanje suprotstavljanjem različitih mišljenja. Na primjerima različitih uzoraka mišljenja
učilo se živjeti metafore Poklada, Jurjeva i Ivanjdana kao jezike kulture i zajednice.
Na ovogodišnjoj izložbi prisutno je nešto novo: nadrastanje programskih odrednica redovnog
programa kao koraka koje su učenici poduzeli zajedno s učiteljima. Očito da natječaj Između
mita i stvarnosti ocrtava drugačiji neslužbeni program koji se javlja uvijek kada se
učenici identificiraju s onim Što crtaju, slikaju i modeliraju te kada stvaraju ono što žele.
U tkivo metaforičkog mišljenja ušli su simboli kulture svakidašnjice, svojevrsnog pop-arta koji
prilično agresivno prisutan, odražava neke od stereotipa ponašanja mladih. U asocijacijama koje
su u razgovoru s učiteljem nastajale prisutni su bili i različiti vidovi otpora, preoblikovanja
i redefinicije kao rezultat motivacije koja pukom narativnošću u određenom broju radova nije
polučila izvornost iskazivanja i likovnu materijalizaciju osobnih maštanja učenika. Ograničenja
igrovnih aktivnosti naracijom s jedne uz otkačenost ega učenika jasno pokazuju želju za
likovnim izražavanjem pripadnosti interpretativnoj kulturi potrošnje (primjeri maškara s
likovima Pokemona itd.). Vrlo je očito da dvanaestogodišnjaci vješto uzimaju temu običaja i
narodne priče te ih povezuju s osjećajem slobode svog izbora i vlastitog cilja svog rada. Stoga
nije neobično da se u stripovima ne javlja vjerna ilustracija priče kao ikone kulture, već
učenici svoje likove pokreću na način drugačiji od motivacijom servirane ilustracije.
Posebno značenje ovog natječaja vidi se i u tome što je učenicima dana prilika da mogu
slobodno graditi na temelju svojih interesa, znanja i iskustava, a da se pri tome i dobro
zabave. Dobri pedagoški poticaji ocrtavaju subjekatski, istraživački i konstruktivistički
pristup programu i nastavi likovne kulture. Najbolji radovi poručuju da se u razredu i u
nastavi sve češće javljaju trenuci u kojima učenici stvaraju crteže, kolaže, slike i plastike
te radove koji nadrastaju metode podučavanja i shvaćanja nastavnika. Ovi radovi upravo pokazuju
da likovno izražavanje postavlja pred učenike izazov mogućeg razvoja s jedne, ali i frustracije
s druge strane. To je vrlo značajno za nas likovne pedagoge. Stvarnost kako je nastava likovne
kulture tretira najčešće je učenicima teško razumljiva i teško je mogu izraziti pa se oni
usmjeravaju prema drugačijim ciljevima koji posve isključuju njihove unutrašnje dojmove i
vjerovanja. Da bismo omogućili svojevrsnu ravnotežu između popularne kulture kojom dominiraju
vizualni mediji i njihovi stereotipi nudimo kao učitelji likovne kulture uvid u vezu između
dječjeg predškolskog doba i popkulture koja njima diktira u osnovnoj školi te mašte koju
učenici nose u sebi. Upravo zato izložba Između mita i stvarnosti daje ona riješenja koja s
punom odgovornošću nudimo našoj pedagoškoj javnosti. Vjerujem da na taj način otvaramo
prostore u kojima se mogu javiti pravi interesi naše djece: uključenost u društvo osobne
slobode i stvaranja.
KATALOG
